Uz Kaunas (Litvanija) i Eš (Esch-sur-Alzette, Luksemburg), Novi Sad je poneo laskavu titulu Evropske prestonice kulture 2022. godine. U okviru pratećeg programa ove manifestacije, Muzej Vojvodine i Narodni Muzej Srbije upriličili su izložbu pod nazivom „San neolitske noći“. Autorski tim čine Lidija Balj, kustos zbirki za neolit i eneolit u Muzeju Vojvodine, i Andrej Starović, kustos zbirke za stariji neolit u Narodnom muzeju Srbije (doskora Narodni muzej u Beogradu). Izložba je svečano otvorena 15. jula a trajaće puna tri meseca – do 15. oktobra.
Gluvih telefona: dve najave izložbe „San neolitske noći“
Kako se u najavi izložbe na sajtu Muzeja Vojvodine veli:
„biće prikazani najdragoceniji arheološki nalazi izvanredne lepote iz čitave Srbije. Oni govore o prekretnici u načinu življenja: o počecima proizvodnje hrane, životu u stalnim naseljima i upotrebi keramike.
Izložba San neolitske noći Muzeja Vojvodine i Narodnog muzeja Srbije predstaviće do sada neotkrivene podatke o praistoriji ovih prostora, pre svega, putem ekskluzivnih arheoloških eksponata i najnovijih naučnih rezultata, koji sežu čak do neolita.“ (podvukao urednik)
Možemo se zapitati ko je napisao ovu najavu i da li je konsultovao autore izložbe. Kako merimo dragocenost arheoloških nalaza? Po retkosti, po tržišnoj vrednosti ili možda po lepoti, kako se naslućuje iz najave?
Učestalost odnosno retkost nalaza ne ukazuje na njihovu dragocenost. Učestali nalazi poput grnčarije i životinskih kostiju, ako im se pristupi na određeni način, mogu da pruže obilje važnih podataka na osnovu kojih možemo donekle približiti način života u prošlosti. Tome svedoči i segment izložbe posvećen novim naučnim dostignućima u arheologiji. Iako pisac najave najverovatnije nije ni pomislio na tržišnu vrednost arheoloških nalaza kao merilo dragocenosti (iskreno se nadam), ova nesmotrena i nesrećna formulacija nikako ne pomaže borbi protiv poplave divljih kopača i detektoraša koja pogađa našu zemlju. Naprotiv! Ako muzej ili muzejski radnici vrednuju predmete po dragocenosti, kako ih mogu vrednovati laici? A šta je merilo „lepote“? Figurine sa proporcijama 90-60-90? Uglačanost kamenih alatki? Simetrija grnčarskih proizvoda? U svakom slučaju prevaziđen antikvarski pogled na arheološke artefakte.
Prema tekstu najave upravo ovi „najdragoceniji […] nalazi izvanredne lepote […] govore o prekretnici u načinu življenja […]“. Apsolutni besmisao. O načinu življenja ne govore sami predmeti, već pre svega kontekst u kom su pronađeni. Nije svejedno da li je npr. mač pronađen slučajno na nekoj njivi, izvađen u šljunkari, arheološkim metodama otkriven i dokumentovan u grobu, izronjen iz reke, ili se samo zna da stoji u nekoj prašnjavoj vitrini. Naglašavanjem „dragocenosti“ naušrtb konteksta gubi se prilika da se deo neobaveštene javnosti upozna sa njegovim značajem a divljim kopačima se daje vetar u leđa.
Zanimljivo je (da ne kažem tabloidno) i kako ovi „ekskluzivni“ nalazi i naučni rezultati „sežu čak do neolita“ na jednoj izložbi posvećenoj neolitu.
Najava izložbe na sajtu Narodnog muzeja Srbije je znatno drugačija. Prema ovoj najavi, izložba „San neolitske noći“:
„приказује богато археолошко наслеђе наше земље које сведочи о животу људи током неолитског периода. […]
[…] покрива распон од скоро два миленијума – период током ког су настале и развијале се старчевачка заједница, са раном неолитском културом на тлу Србије […] и винчанска заједница, која представља врхунац неолитског периода […]
[…] амбиција аутора изложбе је да се музејској публици приближе кључни феномени важни за разумевање како услова у којима је неолит настао и развијао се, тако и свега онога што је чинило профану и духовну свакодневицу једне заједнице. Такође, поред живописних археолошких порука и прича, један сегмент изложбе илустроваће сву сложеност, разноврсност и методе којима научници решавају интересантна и важна питања о животима људи који су живели у различитим праисторијским и историјским епохама.“ (podvukao urednik)
Sintagma „bogato arheološko nasleđe naše zemlje“ bolja je i preciznija (iako šireg obuhvata) od konstrukcije „najdragoceniji nalazi“. Ne isključuje a priori arheološki kontekst, niti rangira nalaze po dragocenosti. U ovoj najavi akcenat je na procesima i fenomenima važnim za razumevanje neolita, pre nego na samim predmetima.
Iako umerenija i primerenija, kroz najavu na sajtu Narodnog muzeja u Beogradu provejava, u najmanju ruku, povetarac balkanocentrizma gde je „Југоисточна Европа, а поготово простор источног и средишњег Балкана, представљала […] подручје на ком су се одвијали најбитнији процеси у настајању новог и другачијег света.“ a vinčanska kultura „врхунац неолитског периода“.
Izložbeni prostor i sadržaj izložbe „San neolitske noći“
Većim delom izložba je postavljena u sali na prvom spratu Muzeja Vojvodine, pre ulaza na stalnu postavku. Manji deo smešten je ispred sale, u hodniku. Površinu zida levo od ulaza u salu, zauzima karta „Порекло и свет неолита у Србији“. Desno od ulaza nalazi se pano, koji delimično ponavlja tekst najave sa sajta Narodnog muzeja. Ispod teksta je prikazana vremenska osa sa značajnim događajima u neolitu. Ispred sale je osim uvodnih panoa smešten i prateći deo izložbe koji publici predstavlja naučne metode kojima se arheolozi služe prilikom proučavanja arheoloških nalaza. A, tu je i interaktivni model lica praistorijskog „šamana“ iz Lepenskog vira, digitalno oživljenog uz pomoć MetaHuman tehnologije, premijerno predstavljen u Dubaiju na izložbi „Expo 2020”.
Sala je zamračena. Zidovi su odeveni u crno, na prozore su navučene teške crne zavese, a scensko osvetljenje pod uglom pada na eksponate u staklenim kutijama poređanim uz zidove sale, u čijem je središtu žitno polje, a u njemu rekonstruisana amfora tzv. „potiske kulture“. Spram ulaznih vrata u žito je ušuškan keramički silos za žitarice, a na suprotnoj strani žitnog polja neolitski grob – život spram smrti. Sala je ispunjena zvucima prirode. Najglasniji su zrikavci, ali se čuju i drugi insekti i ptice. Pravi sumrak.
Izložba teče sleva na desno. Podeljena je u dva segmenta sa nekoliko poglavlja. Beli, dvojezični naslovi segmenata i poglavlja su na zidu, a pod njima eksponati koji bi trebalo da ih dočaraju. Prvi segment „Fenomeni neolitizacije“ ilustrovan je kroz kultivaciju žitarica, život u stalnim naseljima, pripitomljavanje životinja, grnčarstvo, i zajedničke mitove i kulturu. Drugi segment „Neolit u Srbiji“ pripoveda o drevnim ribo(lovcima) u Đerdapu i Podunavlju, susretu neolitskih farmera i mezolitskih lovaca-sakupljača, uspostavljanju starčevačke zajednice, potrazi za važnim sirovinama, svakodnevici „Vinčanaca“ od trpeze do radionice, porodici i detinjstvu, odeći i ukrašavanju, rudarenju bakra i metalurgiji, verovanjima i sahranjivanju. Izložba se završava krajem neolita na Balkanu koji je nastupio dolaskom novih populacija sa severa i istoka.
Posetioci su u prilici da vide raznovrstan arheološki materijal koji oslikava način života tokom mlađeg kamenog doba: alat za obradu zemlje načinjen od roga, kameni žrvanj za mlevenje žitarica, raznovrsne grnčarske proizvode (ukrašene posude različitih namena, među kojima i posudice za hranjenje beba), grafičku rekonstrukciju kuće i rekonstrukciju bukraniona iz Gomolave, pribor za ribolov (tegove, koštane udice, harpune od roga), raznorodan alat od kremena, opsidijana i kamena, alat od glačanog kamena među kojim se izdvajaju sekire od opala, magnezita i „alpskog“ radiolarita, delove alata za tkanje (pršljenak za vreteno i teg), rudarski alat i pribor za obradu metala (alat za kopanje rude načinjen od roga i kamena, ostavu kamenog i bakarnog alata, posudu za izlivanje bakra), metalurške proizvode (bakarnu sekiru), nakit (ogrlice i narukvice od spondilus i glicimeris školjki, životinjskih kostiju i zuba, poludragog kamenja i bakra, perle od malahita), dečije igračke od pečene gline, brojne „ritualne“ ili „kultne“ predmete (amulete, žrtvenike, ritone, pehare, prosopomorfne poklopce tj. poklopce u obliku ljudskog ili životinjskog lica, i modele peći), te nezaobilazne zoomorfne i antropomorfne figurine od pečene gline (i nekoliko od mermera) po kojima je tzv. „vinčanska kultura“ nadaleko poznata. Svojom veličinom i načinom izrade izdvajaju se Lady of Vinča i Vidovdanka iz Vinče kod Beograda, Moravka i Majka s bebom iz Drenovca kod Paraćina i Dvoglavi idol iz Gomolave kod Hrtkovaca, pa su one zasebno i izložene. Pored uobičajenih i svima prepoznatljivih vinčanskih figurina, svoje mesto na izložbi su našle i figurine trudnica i porodilja. Crvenokosa boginja iz Donje Branjevine kod Odžaka usamljena je predstavnica starijeg neolita, odnosno tzv. „starčevačke kulture“.
Zanimljivo je da je iz izložbe izostavljen grupni nalaz figurina sa oruđem/oružjem u rukama iz Stublina kod Obrenovca, jedinstven u evropskoj praistoriji, koji ukazuje na postojanje društvene raslojenosti u kasnom neolitu (Crnobrnja 2011), mada postoje i drugačija tumačenja (Spasić 2014).
Iako u uvodnom tekstu autori izložbe ne negiraju da je tokom neolita bilo pojedinačnih sukoba i borbi, ipak smatraju da je „неолитски период на територији Србије представљао раздобље мира и процвата културе“. Indicije za postojanje sukoba u neolitu svakako postoje (Balaban 2013), a s obzirom na ljudsku prirodu bilo bi sasvim iznenađujuće da ih nije bilo tokom 17 vekova, koliko je okvirno trajalo neolitsko doba na ovim prostorima (cca. 6200. do cca. 4500. godine pne). Čini se da su autori pokušali da održe živim „San neolitske noći“, davno utemeljenu predstavu o mirnom, idiličnom, rajskom mlađem kamenom dobu.
U pratećem segmentu o „Novim naučnim otkrićima u arheologiji“, posetiocima su sumarno predstavljene forenzičke i fizičko-hemijske metode uz pomoć kojih arheolozi dolaze do novih saznanja: ispitivanje otisaka prstiju, DNK analize, analize tragova na starčevačkim koštanim kašičicama koje su pokazale da su kašičice služile za hranjenje male dece, otkrivanje tragova mlečnih masnoća u unutrašnjosti posuda, proučavanje hemijskog sastava boja na posudama gde saznajemo da se crna boja dobijala obrađivanjem brezove kore, analize zubnog cementa i kamenca, i, konačno, geomagnetna i druga merenja i snimanja.
Posetiocima je na raspolaganju i jedan TV sa slušalicama na kom se neprekidno ponavlja emisija ArheoKuhinja: Vinčanski doručak iz produkcije RTS-a.
Tehnička izvedba izložbe „San neolitske noći“: malo nam za sriću triba
Karta „Порекло и свет неолита у Србији“ na zidu levo od ulaza u izložbenu salu nije u potpunosti pristupačna. Pristup donjem levom uglu u kom se nalazi legenda delimično otežava maločas pomenuti TV. Karta je na srpskom jeziku, ispisana ćirilicom. U donjem levom uglu karte nalazi se spisak arheoloških lokaliteta od značaja sa bar-kodovima. Skeniranje bar-koda posetioca vodi do sajta ili youtube sadržaja koji nudi više informacija o odabranom nalazištu, gde je većina priloga na engleskom jeziku. Postavlja se pitanje kome je karta namenjena, domaćoj publici koja se odlično služi engleskim jezikom, stranoj koja razume srpski, ili samo stručnoj javnosti. Možda nije ni važno, jer položaj bar-kodova zahteva da se zainteresovani posetilac sagne ili čučne kako bi mogao da ih skenira. Preostali deo izložbe je dvojezični (srpski i engleski).
Unutar izložbene sale fokus je na predmetima postavljenim ispod naslova segmenata i poglavlja koje oslikavaju. Osvetljenje je moderno i u kombinaciji sa zvučnim efektima tvori atmosferu predvečerja u prirodnom okruženju. Klasični panoi sa tekstovima koji prate poglavlja izložbe su izostavljeni. Umesto čitanja sa panoa, posetilac ima mogućnost da sluša priču o životu u neolitu ispripovedanu, ako se ne varam, glasom poznatog voditelja Gorana Dimitrijevića. Svaka izložbena kutija opremljena je sa dva para slušalica, po jednim za srpski i za engleski jezik. Slušalice nisu obeležene, niti postoji pravilnost u rasporedu, pa je svako hvatanje za njih lutrija – koji će vas jezik dočekati sa druge strane. Svaka od priča se iznova ponavlja, bez prekida. Ne postoji mogućnost upravljanja snimkom (zaustavljanje, vraćanje na početak, ubrzavanje…), pa je slušalac primoran da odsluša do kraja priču koju nije slušao ispočetka, kako bi napravio pun krug i saslušao celinu. Zamisao je dobra. Bilo bi ipak bolje da posetilac, uz doplatu na osnovnu cenu ulaznice, ima individualni plejer kojim bi mogao da upravlja po potrebi.
Da li su autori izložbe želeli posetiocima da otkriju čari fiskulture? Da bi saznao koji su nalazi pred njim, posetilac mora da se sagne ili da čučne jer su legende postavljene prenisko. Bar-kodovi uz spiskove eksponata u vreme posete nisu radili.
Ocena izložbe
Vizuelno atraktivnu, tehnički solidnu (sa dosta prostora za poboljšanje), obimom i količinom eksponata zadovoljavajuću, sadržajno široku ali ne i sveobuhvatnu izložbu prigodnog naziva „San neolitske noći“ ipak bi trebalo posetiti. Atmosfera je odlična, gotovo pozorišna, arheološke intepretacije savremenije od onih na koje smo navikli, segment o novim naučnim dostignućima vrlo je zanimljiv i edukativan, a poznate figurine okupljene oko istog žitnog polja. Interakcija sa publikom nije svedena samo na (prinudnu) fiskulturu i razgibavanje. Nakon Dubaija i Beograda i novosadska publika ima priliku da se krevelji pred kamerom i na taj način animira „šamana“ iz Lepenskog Vira kome je udahnut novi, digitalni život. A, katalog izložbe? U pripremi, naravno.
Bibliografija:
Балабан, Р. 2013. Археолошки индикатори насиља и сукоба у касном неолиту централног Балкана – могућност идентификације. Гласник Српског археолошког друштва 29: 23-49.
Crnobrnja, A. 2011. Arrangement of Vinča culture figurines: a study of social structure and organisation. Documenta Praehistorica XXXVIII: 131-147.
Spasić, M. 2014. A Group Find of Neolithic Figurines of the Vinča Culture from Stubline, Serbia. Les Carnets de l’ACoSt 12: 1-6.